1994. godine na Taikai seminaru u Pikforton zamku u Česteru (mestu gde je sniman „Robin Hud“ sa Kevinom Kostnerom) prvi put sam video mog životnog učitelja, dr Masaakija Hatsumija, na delu. Njegove neverovatne sposobnosti i znanja ostavili su trajan pečat u mom životu i inspirišu me do danas. Na tom seminaru sam upoznao i mnoge izuzetne svetske praktičare koji su spojili vrhunsko poznavanje budoa sa karijerama u vojnim, policijskim i bezbednosnim strukturama.
Tokom narednih godina posećivao sam Taikai seminare širom sveta, a 2003. sam prvi put otputovao u Japan, gde i danas odlazim do dva puta godišnje, trenirajući svakodnevno sa japanskim šihanima i Sokeom. Po dolasku sam položio čuveni Sakki test na neuobičajeno dug i zahtevan način – test je trajao preko dva minuta umesto uobičajenih nekoliko sekundi – i odmah sam promovisan u 6. DAN zbog dotadašnjih zasluga.
U decembru 2009. postao sam prvi srpski šihan koji je dostigao najviši stepen 15. DAN (十五段). Godine 2012. dobio sam zlatnu medalju Buđinkana, a 2015. i najprestižniju učiteljsku titulu Dai Shihan (大師範). Danas redovno treniram sa japanskim šihanima, a nakon povlačenja Sokea dr Masaakija Hatsumija zbog zdravstvenih razloga, moj primarni učitelj postao je velemajstor Jukio Noguči.
Po savetima Sokea Hatsumija, svoje veštine sam usavršavao pod vođstvom više vrhunskih šihana: Pitera Kinga (Engleska), Arnoa Kuzerga (Francuska), američkih majstora Džeka Hobana, Hulija Toribija i Bada Malmstroma, Pedra Fleitasa (Španija), Svenerika Bogsetera (Švedska), kao i dugogodišnjeg japanskog rezidenta Tima Bathursta tokom mog doktorskog boravka u Melburnu. Do sada sam prisustvovao na više od 100 međunarodnih seminara i desetinama Taikai događaja širom sveta.
Posebno me interesuju savremene primene ninjutsua: taktičko pucanje, zaštita važnih osoba (VIP), strateška obezbeđenja i opšta samoodbrana. Kroz ta interesovanja upoznao sam treninge i pristupe brojnih svetskih profesionalaca i stekao prijatelje na svim kontinentima.
Od 1995. vodim svoju školu Bujinkan OM Dōjō u Beogradu, posvećenu negovanju zdravog i tradicionalnog budo puta. Do danas je iz mog sistema izašlo više od deset majstora 10. DAN-a, a mnogi moji učenici danas su priznati šidošiji širom sveta: Darko Pualić, Kristijan Torić, Ivan Marović, Marko Radovanović, Ivana Savić, Saša Kesić, Mirko Velimirović, Filip Faletić, Vladimir Salatić, Andrej Samohin, Viktor Mezer, Predrag Lazarević, Rik Pridmor, Raven Nobl i mnogi drugi. Moj prioritet je uvek bio da sačuvam duh prijateljstva, vrednog treninga i potpunog zdravlja – fizičkog, emocionalnog, mentalnog i duhovnog.