Nauka za čoveka, ne protiv njega
Uveravam se svakim danom da savremeni naučni sistem često promašuje suštinu.
Mnogo se ulaže u vojne, farmaceutske i industrijske projekte, dok oblasti koje direktno doprinose zdravlju i kvalitetu života ostaju zapostavljene.
Plaćanje da se radovi objave, pa zatim plaćanje da se čitaju,
trka za poenima i formalnim citatima —
to je, nažalost, postalo okruženje u kojem prava nauka teško opstaje.
Zato verujem da je vreme za novu paradigmu — nauku koja služi čoveku.
Nauku koja povezuje akademiju i praksu, koja miri telo i duh, i koja traži rešenja, a ne priznanja.
Kritički pogled i budućnost
Mnoge institucije danas rade u okvirima projekata koji troše ogromne resurse, a daju skromne rezultate.
Upravo zbog toga verujem da budućnost pripada nezavisnim istraživačima, malim laboratorijama i otvorenim zajednicama koje sarađuju iz strasti, a ne iz koristi.
Moj cilj je da nastavim da razvijam:
- praktične biomedicinske patente (poput Grejne Ći-zavojnice i sistema iGround),
- i nove respiratorne protokole koji povezuju nauku disanja sa fizičkom i mentalnom regeneracijom.
„Nauka mora dokazati ono što intuicija već zna — da čovek može živeti duže, zdravije i svesnije.“
Pogled unapred
U narednim fazama želim da:
- razvijem naučno validirane treninge disanja, dostupne svima,
- proširim saradnju sa fakultetima sporta i biomehanike,
- i uspostavim otvorenu platformu za multidisciplinarna istraživanja koja će spojiti inženjere, lekare i učitelje pokreta.
To je moj način da vratim poštenje, integritet i svrhu u nauku.
Jer prava nauka, kao i pravi budō, ima isti cilj:
čoveka u ravnoteži.
Leave a comment